Iza ideologija: Dubrovačka ekipa iz 1950.
Posebno kreiran za 9. šahovsku olimpijadu 1950. godine u Jugoslaviji, ovaj set predstavlja jednu od najradikalnijih dizajnerskih revolucija u historiji šaha. Dizajnirao ga je crnogorski slikar i kipar Petar Poček, a set je imao za cilj ponovno ujedinjenje svijeta kroz objedinjujuću moć igre nakon Drugog svjetskog rata. S tim ciljem na umu, svi vjerski simboli su namjerno uklonjeni: tradicionalni križ na vrhu kralja zamijenjen je jednostavnom sferom, a urez na biskupu koji je simbolizirao mitru svećenika je eliminisan.
Ovaj “sekularni” i inkluzivni dizajn pretvorio je šah iz simbola određenih vjera u univerzalno umjetničko djelo. Poznato je da ga je Bobby Fischer izuzetno cijenio kao “najbolji set na kojem sam ikada igrao”, toliko da je inzistirao na njegovoj upotrebi za svoj historijski revanš 1992. godine protiv Spasskog. Ovaj dizajn predstavlja duboko estetsko obećanje majstorstva za mirnu i modernu budućnost.
Strast izvan granica: Šahovsko naslijeđe Subotice
Oživljen u pograničnom gradu Subotici i izrađen u legendarnim radionicama Subozan, ovaj set predstavlja snažan simbol zlatnog doba Jugoslavije u svijetu šaha. Ove figure predstavljaju eru kada se šah ukorijenio kao prava narodna kultura prisutna u svakom domu, školi i javnom parku. Noseći jednostavnu, izdržljivu i dostojanstvenu estetiku balkanskog zanatstva, oni pričaju priču o tome kako se šah razvio iz elitnog hobija u zajednički društveni jezik koji je ujedinio sve slojeve društva. Subotički set ostaje bezvremenski kulturni most na kojem se susreću umjetnost i strategija.
