Esej Benjamina Franklina iz 1786. godine, “Morali šaha”, redefinisao je igru kao vitalan alat za lični razvoj i intelektualnu vrlinu. Franklin je vjerovao da je šah više od razonode; bio je vježba predviđanja, razboritosti i opreza — osobina koje je smatrao ključnim za uspjeh i u privatnom životu i u javnoj diplomaciji. Tokom doba prosvjetiteljstva Franklin je često posjećivao slavne šahovske kafane poput Café de la Régence u Parizu. Ovi prostori su služili kao izvorne društvene mreže tog doba, gdje je igra omogućavala rigorozne debate i razmjenu revolucionarnih ideja, povezujući svjetove nauke, politike i filozofije.
Franklinova fascinacija intelektualnim granicama igre dovela ga je do historijskog susreta s Mehaničkim Turčinom, najpoznatijim svjetskim šahovskim automatom. Tokom meča 1783. godine u Parizu, Franklin je testirao svoje vještine protiv mašine, koja je bila simbol opsesije prosvjetiteljstva mehaničkim razumom. Turk je na kraju otputovao u Sjedinjene Američke Države i pronašao svoj konačni dom u Peale muzeju (a kasnije u Kineskom muzeju) u Philadelphiji. Decenijama je ostao sastavni dio naučne kulture Pennsylvanije prije nego što je izgorio u požaru 1854. godine. Ovo naslijeđe ljudske domišljatosti i mašinske inteligencije ostaje temeljna priča za izložbe koje istražuju sjecište historije, igara i evolucije inteligencije.
Fotografija prikazuje Benjamina Franklina kako igra šah. Umjetničko djelo Edwarda Harrisona Maya, 1867.
